Saudade, blues, sevdah, rebetiko, duende... puno je krovnih odrednica pod koje bi se dao svesti poeticki melankolizam Mehmeda Begica, premda nijedna od njih zapravo u potpunosti ne zaokruzuje sve aspekte pjesnikove tekstualne potrage za esencijom naSe egzistencijalne avanture. Kao predani i ozbiljni soul searcher u svijetu krajnje virtualiziranih i akceleriranih banalija, Begic se uistinu doima poput opasnog covjeka. Ali tamo gdje je opasnost - kako nas je svojedobno poducio Hölderlin - tamo je i spas!
Damir sodan