"Ako bacite kamen, nitko ne zna gdje ce on pasti."

Roman Usta sirota (An Béal Bocht, 1941.) najpoznatije je knjizevno djelo napisano na irskome jeziku, a ujedno i jedino djelo Briana O'Nolana (poznatijeg po svom knjizevnom pseudonimu Flann O'Brien) na tom jeziku, potpisano kao Myles na gCopaleen. Iako se O'Nolan zbog zaposlenja u drzavnoj sluzbi kao pisac sluzio s nekoliko razlicitih pseudonima, u slucaju romana Usta sirota ucinio je to kako bi, osim stilom i radnjom, parodirao tada iznimno popularan zanr fiktivnih autobiografija i tzv. osobnih (is)povijesti u irskoj knjizevnosti. Ta djela, pisana i potpisivana iskljucivo na gaelskom jeziku, kao svojevrstan otpor stoljecima provodenoj kulturnoj i jezicnoj anglifikaciji, uglavnom su prikazivala nesretan zivot irskih tezaka na selu. Stoga se i radnja O'Nolanova romana zbiva upravo u takvom ambijentu: u selu Corca Dorcha u zabacenom dijelu Irske, gdje kiSa nikad ne prestaje, a svi zive u neizmjernom siromaStvu, dijeleci sa svojom stokom (svinjama) i krov i hranu (gotovo uvijek samo krumpir), ali zato govore "pravim, istinskim gaelskim jezikom", zbog cega ih sve viSe posjecuju gaeilgeoiri (entuzijasti za gaelski jezik). U tom smislu, ovaj roman je i kritika povrSnog irskog nacional-romantizma toga vremena koji je bio optereceniji uspostavom kulturnih vrijednosti i jezicnih normi nego teSkim zivotnim uvjetima u Irskoj.